INTERVJU Kristina Ikić Baniček

U pet godina u sport i sportsku infrastrukturu smo uložili 123 milijuna kuna

'U prijedlogu proračuna koji za dva tjedna ide na Gradsko vijeće predlažem 31,5 milijuna kuna za sport u 2019., od kojih je 15 milijuna za gradnju nove dvorane. U sljedećim godinama, osim nove dvorane koja je zapravo nulti prioritet grada, sva sredstva namijenjena za sport u okviru proračuna treba usmjeravati u struku i sportske stipendije. Bez kvalitetnih trenera, koji su dobro plaćeni za svoj rad, nema razvoja i napredovanja. A kad se postigne napredak onda djecu koja pokazuju iznimne rezultate treba nagraditi, ali i zadržati u sisačkim klubovima odgovarajućim stipendijama.'

Grad Sisak nedavno je dobio titulu Europski grad sporta 2019., i to kao prvi hrvatski grad u konkurenciji gradova s više od 25 tisuća stanovnika. Ovo priznanje ne čudi kad pogledamo brojke koje govore da je Grad Sisak samo u pet godina u sport i sportsku infrastrukturu uližio 123 milijuna kuna, da sami kreću u gradnju sportske dvorane, te da su jedini grad koji je uveo obaveznu besplatnu školu plivanja i klizanja za sve predškolce. S gradonačelnicom Kristinom Ikić Baniček razgovarali smo o ovom velikom priznanju i svemu što je njezina gradska uprava napravila na području sporta, a što je do njega dovelo.

Sisak je nedavno dobio titulu Europski grad sporta 2019., koju vam je dodijelilo ACES Europe sa sjedištem u Bruxellesu. Na koji način ste zaslužili ovo priznanje?

- Da, proglašeni smo Europskim gradom sporta, prvi u Hrvatskoj u konkurenciji gradova s više od 25.000 stanovnika. To nije slučajnost već je posljedica petogodišnjeg napornog rada i ulaganja u sport i to prvenstveno u sport predškolske i osnovnoškolske djece. U proteklih pet godina Grad Sisak je za potrebe sporta i sportske infrastrukture uložio 123 milijuna kuna, što je impresivna brojka za bilo koji grad u Hrvatskoj. No, ipak mislim da je presudno za osvajanje titule bilo to što sam s preuzimanjem funkcije gradonačelnice odlučila preokrenuti dotadašnji sustav i odnos prema sportu. Prije mene se također ulagalo znatna sredstva u sport, no glavnina sredstava je odlazila dvama sportskim klubovima, NK Segesti i RK Sisciji za plaćanje profesionalnih ugovora za igrače koji uglavnom nisu bili Siščani. Smatrala sam i danas sam u to uvjerena da grad i njegovi stanovnici nemaju nikakve koristi od financiranja profesionalnih sportaša koji su u Sisak došli tko zna odakle već da sredstva treba uložiti u rad s djecom koja imaju volju i želju baviti se sportom te poglavito u sportsku infrastrukturu. Zato sam uložila i znatna sredstva u obnovu i gradnju bazenskog kompleksa Caprag gdje smo dobili drugi bazen olimpijskih dimenzija, te u Ledenu dvoranu Zibel, s kojom smo osigurali najbolje uvjete za bavljenje sportovima na ledu u Hrvatskoj. To je jedina funkcionalna ledena dvorana u Hrvatskoj osim ledene dvorane Doma sportova u Zagrebu, što se pokazalo korisnim i Medveščaku kada je privremeno ostao bez svoje arene. Iako Ledena dvorana nije bila najveći prioritet jer nam još nedostaje funkcionalna dvorana za dvoranske sportove našli smo se u situaciji da, ili zatvorimo i srušimo postojeće klizalište, koje je nakon 45 godina zapuštanja postalo opasno za korisnike ili da uložimo sredstva u moderan klizački objekt koji će služiti još generacijama. Tribine klizališta Zibel su doslovno prijetile da nam se otkližu na obližnju cestu, a procjene troškova uklanjanja i rušenja objekta su bili astronomski. Uz to smo izgradili jedno potpuno novo kombinirano malonogometno i košarkaško igralište i stavili moderne podloge na četiri javna sportska igrališta po gradu. Nakon što smo uložili oko 60 milijuna kuna u sportsku infrastrukturu u posljednjih pet godina konačno krećemo i na realizaciju kapitalnog projekta, a to je gradnja nužno potrebne moderne sportske dvorane Zeleni Brijeg za odbojku, rukomet, košarku, futsal, hrvanje, gimnastiku, badminton i sve druge dvoranske sportove čiji se sportaši sada snalaze i postižu vrhunske rezultate isključivo u školskim dvoranama.

Ledena dvorana Zibel jedina je funkcionalna ledena dvorana u Hrvatskoj osim zagrebačke ledene dvorane u Domu sportova

Kako je moguće da Sisak kao 10 najveći grad u državi nema sportsku dvoranu?

- Da, to je malo čudno posebno kada znamo koliko je država uložila u dvorane za svjetsko rukometno prvenstvo. Eto, Sisak nikako da upadne u jednadžbu kada se na razini države nešto dijeli. Zato je dvoranu vlastitim snagama krenula raditi ekipa predvođena s mojim prethodnikom, no kao i sve ostalo i to su uspjeli uništiti zajedno s ekipom dugoprstića iz Hypo banke. Betonski kostur koji propada iza buduće Strukovne škole svjedok je nerealiziranih ambicija iza kojih se još vuku repovi na sudu. Grad Sisak ima na svom području dvoranu Brezovica, no ona je primarno u funkciji kao školska dvorana za dvije srednje i jednu osnovnu školu. U njoj se sa terminima guraju i odbojkaši OK Siska, koji igraju prvu hrvatsku ligu, Superligu i rukometaši, koji se vraćaju u prvi rang i svi ostali klubovi. Zaprepastila sam se kada sam saznala da prvoligaš OK Sisak ima samo 5 sati tjedno dvoranu na raspolaganju, a i tada ju moraju dijeliti s juniorima i mlađim selekcijama i sa ženskom ekipom, a igraju na najvišem nivou. Nikada se nisu žalili već se snalaze s tim što imaju. Za dvoranu koju koriste svi sisački klubovi samo u večernjim satima nakon nastave Grad Županiji plaća najam od 370.000 kuna godišnje.

Osim kapitalnih projekata, koliko Grad izdvaja za klubove i sportske udruge?

- Godišnje više od 10 milijuna kuna ide gradskoj ustanovi Športsko rekreacijski centar, koji upravlja Gradskim stadionom, zatvorenim Gradskim bazenom, kupalištem Zibel i novim Bazenima Caprag te Ledenom dvoranom Zibel. Također, klubovima i sportskim udrugama koji imaju potrebne uvjete i igrače i ekipe, Grad svake godine za potrebe natjecanja osigurava preko četiri milijuna kuna, a 2019. taj je iznos 4,5 milijuna kuna te zahvaljujući tome imamo izrazito visok udio građana i posebno djece koja se bave sportom i natječu sa svojim vršnjacima.

Kako Grad Sisak potiče razvoj sporta i interes građana za bavljenje sportom?

- Ponosna sam da je Sisak jedini grad u Hrvatskoj koji ima obaveznu školu plivanja i klizanja za svu vrtićku djecu. Dakle, svako dijete koje ide u vrtić u Sisku prije odlaska u osnovnu školu prođe školu plivanja na našem Gradskom bazenu i školu klizanja u Ledenoj dvorani Zibel. Nakon što smo teškom mukom povratili gradsko odmaralište u Zaostrogu od ove godine svi osnovnoškolci će barem jednom tijekom svog školovanja ići u Zaostrog na odmor i rekreaciju. Odmaralište Zaostrog je na raspolaganju klubovima za sportske pripreme. Između ostalog i zbog svega toga se veliki broj djece odlučuje na bavljenje sportom.

Imamo 12 nogometnih klubova, što se čini previše, ali ako se uzme da su tri „gradska“, Segesta, Frankopan i Metalac, a ostali su u prigradskim naseljima i selima oko Siska te su, uz DVD-e, središta društvenog života onda to ima smisla. Imamo vrhunski odbojkaški klub, klub s najviše članova u Sisku, blizu je i rukometni muški i ženski klub, hrvači, posebno u mlađim kategorijama, su odlični, imamo jaki plivački klub, vaterpolo klub, malonogometni, hokejaški klub, klub bejzbola, kajak-kanu klub, klizački klub, a upravo se osniva i Curling klub Sisak. Uz puno borilačkih sportova i ostalih koje ne mogu niti nabrojati u Sisku praktički nema sporta, osim skijanja i skijaških skokova, s kojim se netko ne bi mogao baviti ako ima volju i želju. Prošle godine Grad je, zajedno s OTP bankom, svim sportašima kupio po jedan komad opreme, koju su klubovi zatražili i obilježili smo to grbom grada. Svaka kuna njima puno znači.

Prošle godine Grad je, zajedno s OTP bankom, svim sportašima kupio po jedan komad opreme, koju su klubovi zatražili

Ovo sve zvuči gotovo idilično. Ima li i kakvih problema i nesuglasica u sportu grada?

- Sve probleme vrlo uspješno rješava Zajednica sportskih udruga, čije članice su svi relevantni klubovi, koji dogovorom i suradnjom dijele infrastrukturu i sredstva za rad prema jasnim kriterijima. Naravno, gdje su novci tamo će se uvijek naći i grupa beskrupuloznih ljudi koji ih se žele dočepati. Imali smo tako u vodstvu HNK Segeste grupu ljudi koja je po svaku cijenu htjela da se sredstva za sport troše kako njima odgovora, a to je za plaćanje profesionalnih ugovora igračima koje su doveli od svukud. Bili su tu i neki Korejanci i svakakva čudna ekipa. Ta grupa je spretnom manipulacijom roditelja koristila djecu koja treniraju nogomet da sakriju kako gomilaju strašne dugove, a istovremeno plaćaju ugovore igračima koji nisu Siščani i nemaju veze sa Siskom, a sve u ime neke bolesne ambicije da s tuđim novcima igraju Ligu prvaka ili što već. Dovodili su mi izmanipulirane roditelje i djecu, palili svijeće pod prozorom i medijski reketarili da im gradske novce dam da ih troše kako oni žele. Naravno da im je sve propalo i da su klub ostavili na početku sezone bez igrača i bez novca, a oni su kao štakori pred potonuće broda otišli dalje na novu žrtvu. Segesta je sada zdrav klub u kojem igraju Siščani i došli su privatni sponzori. Meni je od snova o Ligi prvaka puno važnije da djeca, od prstića do juniora, imaju nove dresove, kvalitetne trenere i da za klub igraju Siščani, bez obzira na to koju ligu. Kad vlastitim snagama budemo dovoljno dobri da igramo ponovo drugu ligu tada ćemo ju igrati. Za prvu ligu je potreban privatni kapital jer to nije interes u koji treba uložiti gradske novce. Slično se sada ponavlja i u hokeju. Kada smo izgradili Ledenu dvoranu, odmah su oni koji su me pljuvali i ismijavali da je to nemoguće, osjetili da je došao njihov trenutak da se domognu nečega vrijednog. Ljudi poznati organima reda zbog kriminala u sportu, osnovali su novi fiktivni klub i ponovo „u ime djece“ bore se za svoj prizemni interes. Neki dan sam provjerila koju oni to djecu zastupaju i u Hrvatskom savezu hokeja na ledu su prijavili dvije seniorske ekipe kako bi se opravdali da su stvarno klub hokeja iako nisu. Problem je što im većina „igrača“ ima više od 40 godina, dvoje je pedesetogodišnjaka, a dobar dio njih uopće nisu iz Siska nego iz Delnica i Zagreba. Na popisu igrača nema djece jer sva djeca koja se žele baviti hokejom su u KHL Sisku, koji ima momčadi mlađih uzrasta i koji se natječe s vršnjacima u prvenstvu. To ipak nije spriječilo neke medije da nasjednu na laži o brizi za djecu. Jedino do čega je takvima stalo je osobni interes, odnosno da im ustupimo led besplatno iako ga svi vanjski korisnici uredno plaćaju. Ponavljam, kada imaš nešto vrijedno uvijek se pojavi netko tko se toga želi dočepati.

Kakvi su planovi za budućnost kada je ulaganje u sport u Sisku u pitanju, koliko planirate izdvojiti u proračunu za iduću godinu?

- U prijedlogu proračuna koji za dva tjedna ide na Gradsko vijeće nakon javne rasprave preko internetske aplikacije „Moj proračun“ predlažem 31,5 milijuna kuna za sport u 2019., od kojih je 15 milijuna za gradnju nove dvorane. U sljedećim godinama, osim nove dvorane koja je zapravo nulti prioritet grada, sva sredstva namijenjena za sport u okviru proračuna treba usmjeravati u struku i sportske stipendije. Bez kvalitetnih trenera, koji su dobro plaćeni za svoj rad, nema razvoja i napredovanja. A kad se postigne napredak onda djecu koja pokazuju iznimne rezultate treba nagraditi, ali i zadržati u sisačkim klubovima odgovarajućim stipendijama. Kad smo se već potrudili da razvijemo sportaše nadam se da će se sportom i u odrasloj dobi baviti u Sisku i prenositi znanje i iskustvo na nove generacije.

Imate li već sad neki konkretniji plan i viziju kako ćete osmisliti taj program stipendija i ulaganja u kvalitetne trenere i kad bi se s tim krenulo?

- Već i sad mi izdvajamo dio sredstava namijenjenih Zajednici za to, no od 2019. će se namjenska sredstva za trenere i stipendije dijeliti prema novom pravilniku koji izrađuje Zajednica. Oni će propisati paušalni iznos plaće po treneru za one klubove koji imaju određeni broj sekcija mlađih kategorija i seniore tako da bi svaki veći klub imao trenera s plaćom na teret Zajednice, a iz vlastitih sredstava bi financirali nadstandard, odnosno više pomoćnih trenera. Isto ćemo napraviti sa stipendijama. Odredit ćemo kriterije po kojima će svaki od 30-tak sisačkih klubova imati pravo da nekoliko sportaša nagradi i veže za sebe sa stipendijom. (gradonačelnik.hr)

intervju, Kristina Ikić Baniček, Sisak