DOBRO UPRAVLJANJE Blog Duje Prkuta

ZPPI: Zakonske obveze gradova i prava građana

Zakon o pravu na pristup informacijama (ZPPI) ima dva naličja – pravo na pristup informacijama kroz rješavanje zahtjeva koje građani podnose, te proaktivna objava informacija i podataka na službenim internetskim stranicama. Iz ovoga se iščitava pravi cilj zakona – kroz poticanje redovite i adekvatne objave informacija o radu javnih tijela, učiniti podnošenje zahtjeva za pravom na pristup informacijama nepotrebnim

Ne postoji jedna opće prihvaćena definicija dobrog upravljanja, no sve uključuju transparentnost i participativnost, koji nisu ostvarivi ukoliko građani i građanke nemaju pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javnih vlasti (lokalnih jedinica, te svih javnih ustanova i lokalnih tvrtki kojih je jedinica osnivač). Uređen sustav prava na pristup informacijama je preduvjet za odgovorno sudjelovanje građana u procesima odlučivanja, dok se time istovremeno osigurava transparentan rad gradske administracije, što sužava manevarski prostor za korupciju i ostvarenje reputacijskih rizika, te zaustavlja pad povjerenja građana.

Ključne zakonske obveze lokalnih jedinica (te njihovih ustanova i tvrtki) vezanih uz transparentnost rada normirani su Zakonom o pravu na pristup informacijama. No, nije na odmet spomenuti da se zakonske obveze vezane uz proaktivnu objavu podataka nalaze i u drugim specijaliziranim zakonskim i podzakonskim propisima (vezanim uz područja javne nabave, prostornog planiranja, financiranja organizacija civilnog društva, itd.).

Zakon o pravu na pristup informacijama (ZPPI) ima dva naličja – pravo na pristup informacijama kroz rješavanje zahtjeva koje građani podnose, te proaktivna objava informacija i podataka na službenim internetskim stranicama. Iz ovoga se iščitava pravi cilj zakona – kroz poticanje redovite i adekvatne objave informacija o radu javnih tijela, učiniti podnošenje zahtjeva za pravom na pristup informacijama nepotrebnim.

Oči međunarodne zajednice su bile uperene u Hrvatsku, koja je prethodno pristupanju Europskoj uniji morala ispuniti 10 prioritetnih zadataka. Jedan od tih 10 zadaća je bila usvajanje novog zakon o pravu na pristup informacijama. Ponajviše zbog ovog specifičnog konteksta, zakon usvojen 2013. jedan je od najbolje napisanih ZPPI zakona na svijetu. U trenutku usvajanja hrvatski ZPPI bio je rangiran kao treći najbolji na globalnoj ljestvici, no u međuvremenu je kliznuo na sedmo mjesto (od susjednih zemalja ispred nas su Slovenija, Srbija i Albanija, dok Meksiko ima najbolji). Za kreiranje globalne ljestvice zakona o pravu na pristup informacijama (RTI Rating) svaki zakon se analizirao kroz preko 60 indikatora razvrstanih u sedam pojedinačnih dimenzija. Tako ovaj zakon, osim uređenja prava na pristup informacijama i proaktivne objave podataka, normira i brojne druge zakonske obveze za lokalnu upravu, o kojima ćemo detaljno pisati u novim nastavcima ovog bloga.

Prethodno iznošenju informacija koje mogu biti od koristi prilikom rješavanja zahtjeva za pravom na pristup informacija potrebno je istaknuti i druge zakonske obveze za lokalne jedinice koje proizlaze iz ZPPI. Ovdje ih samo nabrajamo, no u idućim blogovima ćemo ih obraditi kao zasebne teme.

Proaktivna objava i provedba savjetovanja

Vezano uz obvezu proaktivne objave informacija, vrlo često se previđa obveza da svi proaktivno objavljeni dokumenti moraju biti u strojno čitljivom formatu. Drugim riječima, objava potpisanih, skeniranih i PDF-iranih dokumenata nije u skladu s ZPPI-jem. Osim objave dokumenata u strojno čitljivom formatu, lokalne jedinice moraju u formatu pogodnom za ponovnu uporabu podataka objavljivati i setove (baze) podataka koje imaju u svom posjedu. Nadalje, potrebno je adekvatne resurse odvojiti za ispunjenje zakonskih obveza vezanih uz provedbu savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupku donošenja lokalnih akata i odluka. S protekom vremena ovo područje postaje sve bitnije, pogotovo jer su već zabilježeni prvi slučajevi ukidanja akata zbog neprovedbe savjetovanja sa zainteresiranom javnošću (ne samo na nacionalnoj razini, već i na lokalnoj).

Kada se ZPPI ne primjenjuje

Zakon o pravu na pristup informacijama se ne primjenjuje na tri specifična tipa informacija, odnosno postoje tri tipa informacija kojima građani ne mogu ostvariti pristup putem podnošenja zahtjeva. Za lokalne je jedinice relevantan samo treći tip informacija, budući da su lokalne jedinice rijetko ili nikad u posjedu klasificiranih međunarodnih informacija ili sigurnosno-obavještajnih informacija. Kada se radi o pristupu informacijama vezanim uz neki postupak koji se vodi (npr. upravni ili nadzorni), isti je uređen drugim odnosnim propisima, najčešće je ograničen samo na stranke u postupku, te se u ovim slučajevima ZPPI ne primjenjuje.

Kada je pravo na pristup informacijama ograničeno

Svaki službenik za informiranje mora detaljno poznavati sve situacije kada se Zakon o pravu na pristup informacijama ne primjenjuje, ali isto tako i sve situacije u kojima se to pravo može ograničiti. Naime, pravo na pristup informacijama nije apsolutno pravo, te su sasvim moguće situacije u kojima se pravo na pristup informacijama ograničava jer je u koliziji s drugim pravima, načelima i vrijednostima. Pravo na pristup informacijama se može uskratiti samo u jasno propisanim slučajevima, te jedino uz prethodnu provedbu testa proporcionalnosti i javnog interesa. Tokom rješavanja zahtjeva nije dostatno samo jednom rečenicom navesti rezultate testa (odbija se ili se odobrava pristup informaciji), već je potrebno iznijeti uvjerljivo, jasno i argumentirano obrazloženje. U slučaju provedbe testa, službenik za informiranje može podnositelja zahtjeva obavijestiti o produljenju roka za dostavu odgovora uprave.

Pristup informaciji se može ograničiti ukoliko je zahtjevom zatražen klasificirani ili osobni podatak. Također, pristup informaciji se može ograničiti zbog potrebe zaštite porezne tajne te poslovne (ili profesionalne) tajne. Osim toga, pristup se može ograničiti i zbog potrebe zaštite intelektualnog vlasništva ili ako se radi o međunarodnim informacijama.

Zakon predviđa još četiri dodatne situacije u kojima se pravo na pristup informacijama može ograničiti kako bi se zaštitili redoviti procesi donošenja odluka i redoviti rad javnih tijela. Ograničenje pristupa informaciji se tako može ograničiti ako bi objava ugrozila provedbu nekog postupka (npr. sudskog) ili ako objava onemogućila rad nadzornih tijela (npr. inspekcijski ili upravni nadzor). Osim toga, pristup informaciji se može i ograničiti ako je informacija još uvijek u postupku izrade (npr. akt je u fazi nacrta), ali samo ako bi objava narušila postupak završetka izrade informacije (odnosno akta). Posljednje, no nikako ne najmanje važno, može se ograničiti pristup informacijama koje spadaju u internu komunikaciju tijela, no samo ako iste sadrže stav pojedinih tijela (ili odijela) iznesene u procesu izrade nekog akta, a objava istih bi ugrozila interne procese donošenja odluka ili slobodu davanja mišljenja.

Ponovimo, prethodno ograničenju prava pristupa informaciji, nužno je provesti test proprocionalnosti i javnog interesa, te takvo ograničenje jasno argumentirati. Na samom kraju, ukoliko neki traženi akt sadrži osobni podatak (ili neku drugu informaciju koja spada pod navedena ograničenja), nije moguće nakon provedbe testa uskratiti pristup cijelom dokumentu. Naime, u takvim slučajevima sve informacije, koje potpadaju pod zakonom propisana ograničenja, moraju se cenzurirati te ostatak dokumenta učiniti dostupnim.

* Duje Prkut jedan je od najboljih domaćih eksperata za područje antikorupcijske politike, pristup informacijama i sukob interesa. Šest godina je radio kao analitičar i zagovarač u GONG-u, upravo za ovo područje, član je Vladinog Savjeta za sprječavanje korupcije, radne skupine za izradu nacrta zakona o sprječavanju sukoba interesa, a kao član LOTUS tima sudjelovao je u dvije runde istraživanja otvorenosti i transparentnosti JLP(R)S-a.

Prkut je, među ostalim, sudjelovao i u Koordinacijskoj radnoj skupini za izradu nove Strategije suzbijanja korupcije, te u skupini za izradu nacrta zakona o lokalnim izborima. Autor je nekoliko relevantnih analiza, publikacija i istraživanja (Pomak prema upravljanju sukobom interesa- analiza hrvatskog sustava sukoba interesa;Antikorupcijska politika ili tek refleks pristupnog procesa- analiza sadržaja i provedbe hrvatske antikorupcijske politike u periodu 2008.-2011.,Smjernice za proaktivnu objavu podataka za JLP(R)S- publikacija razvijena u suradnji s Povjerenicom za informiranje).

Uz to, tri godine je bio vanjski predavač na Fakultetu političkih znanosti na kolegiju Komparativni politički sustavi, trener je u Državnoj školi za javnu upravu za područje razvoja scenarija, antikorupcije i dobrog upravljanja, te redovito vodi treninge o analizi i zagovaranju javnih politika za organizacije civilnog društva.

PRETHODNO OBJAVLJENO:

- Što je to dobro upravljanje?

- Transparentnost je ključ povjerenja građana u lokalnu vlast

Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima i blogovima objavljenima na portalu gradonačelnik.hr pripadaju autoru te ne predstavljaju nužno stavove uredništva.

BLOG, duje prkut, antikorupcijska politika, dobro upravljanje